Aktualno
14 1.6K

`I da smo se sreli u nekim drugim okolnostima, isto bismo postali prijatelji´

Kako bi predahnuli od prebrojavanja noćenja u ovoj sezoni i poreznih neizvjesnosti u idućoj, Mirela Šarlija iz Petrčana nam je poklonila predivnu priču o gostoljubivosti, domaćinstvu, iskrenosti i prijateljstvu. Putovanje je doživljaj i emocija, a to isto znači i biti domaćin - kada prepoznajemo i uvažavamo emocije u ovom poslu, rađaju se priče kakva je ova Mirelina

Želim podijeliti jednu, meni, vrlo dragu pričicu. Mogla bih je nazvati: "Kako smo otopili Švabe?".

Znači, prije četiri godine mi dolaze gosti, Nijemci, vrlo zatvoreni, uštogljeni, službeni. Inače, po prvi put su u Hrvatskoj, bračni par. Zbog zaštite podataka, nazvat ćemo ih Steffi i Johan. U kasnim su tridesetima, a s njima je i njemačka ovčarka Hilda.

Neke stvari su, sudeći po njihovim tetovažama, odmah bile jasne, a i kad sam pitala psa da mi da šapu - pružila je desnu odmah, kao svaki pravi njemački pas. Tako je barem na to rekao gazda. Povjerio mi je i kako posjeduje Mein Kampf s posvetom - ostavio mu je to djed u nasljedstvo. Znači, sve apsolutno jasno!

Istovremeno mi u studio dolazi bračni par sličnih godina. Nazvat ćemo ih Nina i Ricky. Oni su porijeklom iz Venezuele, a Ricky je izrazito tamnoput. Stižu s prekrasnom kćerkicom Lolom. Vrlo su bučni, veseli, druželjubivi... I oni žive u Njemačkoj.

Prvih 7 dana se gledaju doslovno preko nišana. 

Uopće se ne pozdravljaju.

Dala sam si zadatak da ih na neki način spojim... I sada, da ne duljim previše jer bi tekst bio kilometar dugačak, poslije malo pažnje, poslije domaće travarice i puuunooo crnog vina, poslije domaćih smokava, poslije hobe ispod peke i ogromnog lonca graha, dolaze mi već četvrtu godinu zaredom; piju, jedu, idu na plažu, idu vani, idu na kave... SKUPA!  

Uključujući i mene. Nas šestero smo omiljeni gosti u lokalnom kafiću na plaži (hm, zašto?)... Naši se Nijemci smiju iz sveg srca, opustili su se maksimalno.

Postali su glasni!

Uče hrvatski!

Dolaze, pozivaju, donose... (smijeh)

​Jučer su Ricky, Nina i Lola otišli kući. Jučer sam ja, po prvi put u svom stažu iznajmljivanja, doživjela da gosti stoje na parkingu i doslovno plaču. Svi četvero odraslih!

Inače, kunem se, nisam cendravica, ali je i meni grop u grlu stao.

Trebam li reći da svaku godinu kad odlaze odmah rezerviraju za dogodine? Trebam li reći da smo pozvani u Berlin kako bi za Božić svi bili skupa? Više je nego jasno da su oni moji najdraži gosti. S nekim ljudima jednostavno klikneš i nema veze što su to "samo" gosti.

Vjerujem, i da smo se sreli u nekim drugim okolnostima, isto bismo postali prijatelji.
 
Ispričala: Mirela ŠarlijaApartmani Karla - Punta skala, Petrčane​
 
 

Vedrih priča nikad dosta. Šaljite nam svoja pozitivna iskustva s gostima, priče od srca, priče o gostoprimstvu i dobrodošlici. Ugrijat ćemo njima hladne zimske dane i sačuvati uspomenu na toplinu ljeta, na toplinu prijateljstva koje se lako rodi među ljudima dobre volje. Obiteljski smještaj je prijateljstvo - ponos nasljeđem i tradicija poklanjanja pažnje putnicima zainteresiranima za našu kulturu, način života i običaje. Ako imate priču o prijateljstvu kao što je ova, podijelite je na zajednica@apartmanija.hr. Gosti dolaze i prolaze, priče ostaju.
 
Slažeš se...ili ne? - uključi se u raspravu

Za komentirati članak potrebno je ili kao Apartmanija.hr korisnik.

Pročitajte još:

Još samo 3 dana za primjedbe javnosti na prijedlog o povećanju paušala za privatne iznajmljivače

38 posto noćenja ostvareno u obiteljskom smještaju, 22 posto u hotelima

Popularno: