Biokovo

Nekad davno ljudi su živjeli neke drugačije živote. Poštovali su prirodu i živjeli po njenim zakonima. Strahovali su od njenih hirova nalazeći u svakom od njih neki veći smisao. Voljeli su je poklanjajući joj svoje živote i uzimajući od nje sve što dade, zahvalni za svaku kap rose, grumen zemlje, biljku i zraku sunca.

U ono vrijeme ljudi su živjeli neke drugačije živote. Doručkovali su s prvim zrakama sunca, ručali s vilama, a večerali pod svijećama u naručju rane večeri s milijardu zvijezda. Vile su im pomagale u polju, hranile stoku, gradile kuće. Nije bilo tuge i nevolje, vile su svima pomagale i zvonkim smijehom i pjesmom tjerale zle duhove. Ali ljudi iznevjeriše vile, pastiri odbaciše tambure i svirale, pjesma je utihnula. Zapucale su i puške pa nestade vila. Legenda kaže kako one još uvijek obitavaju skrivene u planinskim vrletima Mosora, Prologa, Velebita, Brista, omiške klisure i Biokova. Lutaju planinama i pjesmama omamljuju ljude. Legenda kaže i kako su Biokovske vile najzgodnije, ali i najopasnije od svih hrvatskih vila. One, koji bi ih ugledali berući ljekovite trave biokovske, bacale bi s litica u ponor! Svoju moć nad ljekovitim travama ne žele podijeliti ni sa kim! I danas čuvaju prirodu, ali ih je sve manje, jer ljudi šire svoja industrijska područja odavno više ne vjerujući u vile.
Danas je ljude potrebno neprestalno podsjećati na vrijednosti i važnosti prirode. Stoga se pojedina područja posebne ljepote i značenja proglašavaju nacionalnim parkovima i parkovima prirode. Park prirode ima ponešto blaža pravila zaštite, odnosno korištenja, od nacionalnog parka, a posjeduje naglašene ekološke, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti. Biokovo je jedan od jedanaest hrvatskih Parkova prirode proglašen još daleke 1981. godine.
Ne postoje riječi kojima se može opisati jedinstvenost i ljepota koja krasi najveću dalmatinsku planinu. Masiv Biokovo obuhvaća i planine Rilić, Sutvid, Matokit i Šibenik. Vrhovi Troglav 1658 m, Sveti Ilija 1642 m, Šćirovac 1619 m, Kimet 1536 m, Veliki Šibenik 1467 m, Vošac 1421 m, Sutvid (Sveti Vid) 1332 m, Sveti Roko 1228 m, Bukovac 1262 i najveći Sveti Jure s 1762 metra, čine Biokovo najvišom i najdužom planinom u Dalmaciji.

Da li ljepota njena leži u kršu njene haljine posute ponikvama, škrapama, kamenicama, špiljama i jamama? Skriva li se njena privlačnost u živahnom životinjskom svijetu gdje putove ukrštavaju vuk i balkanska divokoza, orao zmijar i poskok, leptiri, kornjače, žabe šišmiši, lisice i brojne druge životinjske vrste od kojih su mnoge ugrožene? Da li je ljepota te planine u biljnom pokrivaču izvezenom od mnogih vrsta s čak 40 enedmskih poput biokovskog i puzavog zvonca? Kulturna baština kraljice dalmatinskih planina ukazuju na nekadašnji sklad čovjeka i prirode. Brojni arheološki nalazi iz prapovijesti, stećci, ostaci Napoleonove ceste, spomen-ploče, pastirski stanovi, bunje, crkvice iz različitih razdoblja, spomenik su ljubavi čovjeka i planine. Tu su i napušteni kameni zaseoci poput Velikog Godinja, bisera pučke arhitekture i tradicije, koji se prvi put spominje još 1412. godine i koji izgleda kao da su ga pomogle graditi vile. Još do prije stotinjak godina Biokovo je naseljavao značajan broj ljudi, pogotovo sa sjeverne strane koja gleda na Imotsku krajinu, i koji su se bavili poljoprivredom i stočarstvom. Iz tog razdoblja ostadoše razbacani po vrletima maslinici, bunari, gustirne, guvna i plodni dolci.

Ne, odista nema dovoljo riječi kojima bi se opisala ljepota kraljice Biokova i raznolikost, koja svaki pogled na njene padine obogaćuje slikovitim šumarcima, travnjacima i okamenjenim vilama, čiji smijeh još uvijek odjekuje nad makarskim priobaljem. A tek pogled koji puca s Biokova na otoke Hvar i Brač te Makarsku Rivijeru s južne strane, a sa sjeverne zelena Imotska krajina utabana stoljećima težačkih koraka, oslikana brazdama zemlje i krovovima kućeraka!

Smještaj je lako pronaći u podnožju velebne planine na jednom od najljepših dijelova Jadrana; Makarska Rivijera nudi hotele, kampove, privatne apartmane i sobe za svačiji ukus i džep. ‘Malena mjesta srca moga’ poput Vrgorca, Zagvozda, Imotskog i drugih zabiokovskih tajni, čekaju prašnjave putnike s domaćim za okrijepu i pričama iz nekih prošlih slavnih vremena.
Na Biokovu još uvijek obitavaju vile; rađaju se u zvoncima, kriju u kamenicama, pjevaju krošnjama maslina i borova, pozdravljaju osunčanim travkama. Prosječna godišnja temperatura u Makarskoj iznosi oko 15 stupnjeva, dok je ona na Sv. Juri tek 3 stupnja. Imajte na umu tu razliku ukoliko se penjete na Biokovo ljeti. Biokovo je mjesto za odmor, ali i za razonodu. Do Sv. Jure možete doći automobilom, ali pravi okus i miris Biokova doživjet ćete tek pješačeći. Uz Velebit, to je idealno mjesto u Hrvatskoj za slobodno penjanje i planinarenje. S Biokova se nad Makarsku spuštaju zmajari i paraglajderi, a ni bicikli na nepreglednim strminama Parka nisu rijetki. Ukoliko se odlučite za ovakvu avanturu, svakako potražite stručnog vodiča koji poznaje Biokovo, njegove tajne, a možda je jednom načas ugledao i vile...